Šta ću čitati/ gledati u martu…

Svake godine imam velike planove što se tiče čitanja, ne u vezi kvantiteta već izabranih naslova. Uglavnom ispoštujem plan, uz dodatak knjiga za koje sam čula u toku te godine. Za 2019-u sam planirala da pročitam preostale knjige od Raderfurda, završim ciklus “ Groblja zaboravljenih knjiga“ od Safona, ali sve će to morati da sačeka jer ću se u martu družiti sa domaćim piscima.

Prvo što ću čitati u sledećem mesecu je „Nečista krv“ Bore Stankovića. Ta knjiga će biti moj izbor za klasik srpske književnosti i ispuniću izazov u jednoj čitalačkoj grupi na Facebook-u; kao i jedini koji je ostao nepročitan iz Lagunine edicije.

Rodjendanski popust u Laguni sam iskoristila tako što sam kupila sve objavljene srpske klasike kao i „Mrtve duše“ od Gogolja. U pripremi imaju najavljen „Roman o Londonu“ od Crnjanskog, ali to izdanje neću uzeti, jer sam tu knjigu dobila u školi za odličan uspeh.

Druge dve knjige koje ću čitati su „Seobe“ i „Druga knjiga Seoba“ Miloša Crnjanskog. Od ovog pisca sam čitala samo već pomenuti „Roman o Londonu’, pa sam odlučila da se upoznam sa još par njegovih dela. Takodje sam pročitala kod Isidore sa bloga „Kako biti heroj u ova šugava vremena „da su „Druga knjiga Seoba“ po njenom mišljenju srpski „Rat i mir“, tako da me je to još više zainteresovalo za ovo delo.

I poslednja knjiga koju planiram je „Sudbina i komentari“ Radoslava Petrovića. Knjiga koja se nalazi već neko vreme na mojoj listi želja, pročitala sam dosta pozitivnih komentara o njoj, pa sam iskoristila popust od 30% koji je Laguna imala na knjige dobitnike NIN- ove nagrade i nabavila sebi primerak ovog dela.

Ono što ću gledati u martu je treća sezona serije „Tudjinka“ o kojoj pišem u skorije vreme. Napravila sam veću pauzu izmedju 2 i 3 sezone, ne zato što mi je dosadila ili tako nešto, već da bih naterala sebe da napravim ovaj blog.😁

Kakvi su vaši planovi za sledeći mesec? Šta ćete čitati u martu? Pozdrav od sledećeg čitanja!

Avijatičar – Jevgenij Vodolazkin

Početkom prošlog leta sam postala član Kluba čitalaca izdavačke kuće „Službeni glasnik“ ( dobila njihovu karticu ) , sa namerom da iskoristim njihov popust od 25% na Glasnikova izdanja, da bi konačno nabavila par naslova iz edicije“Veliki muzeji sveta „.

Nažalost, tih naslova nije bilo u Čačku, tako da sam taj dan izašla praznih ruku. Praznih ruku ali zainteresovana za jedno njihovo novije izdanje- “ Avijatičar“ Jevgenija Vodolazkina. Sinopsis sa poledjine me je privukao, želela sam da se upoznam sa ruskom savremenom književnošću i baš sam se obradovala kada sam naišla na ovu knjigu u biblioteci

Knjiga govori o Inokentiju Platonovu, koji se budi u bolnici i shvata da je izgubio pamćenje. Izolovan je i pod budnim okom nemačkog doktora Gajgera i medicinske sestre Valentine. Doktor je ubedjen da će mu se pamćenje vratiti polako, pa mu predlaže da zapisuje čega se seti i obeležava po danima u nedelji, jer datumi nisu tako važni. Sećanja polako naviru, prvo nepovezana, ali kasnije počinju da daju sliku njegovog života; saznaje da je vršnjak stoleća ( rodjen 1900 godine) i iz Peterburga je, seća se majke i očeve smrti, bakinih priča pred spavanje, ljubavi prema Anastasiji, revolucije, robovanja na Solovki…

Ali, kako je sve to moguće,kada na kutijici lekova koje nadje na svojoj komodi piše da su proizvedeni 1997 godine ?

Avijatičar je knjiga o najmračnijem periodu ruske istorije 20 veka, posmatrana očima običnog čoveka. Kroz junaka ove knjige možemo da sagledamo sami sebe: kakvi smo bili pre sto godina, koje su bile naše čežnje, želje, snovi, šta smo od toga sproveli u delo a šta smo potisnuli i zaboravili u ovo moderno doba.

* Politika je na margini u odnosu na ono što se dogadja u duši čoveka.

Pisac ove knjige je filolog, istoričar književnosti i stručnjak za staru rusku književnost. Njegove knjige su dobile najviše ruske književne nagrade, nazivaju ga i ruskim Umbertom Ekom. Zanimljivo je da su ga tako nazvali na jednom dogadjaju, pred samim Ekom koji mu je posle toga odvratio:“ Moje saučešće“.

Knjiga mi je prijala u ovom zimskom periodu, i nastaviću da pratim rad ovog pisca.

Ruska 1 i 2 tom – Edvard Raderfurd

Ove knjige sam uzela na Laguninoj Noći knjiga 2017 godine. Znala sam da ću sigurno uzeti Kradljivicu knjiga, a ostale knjige su se menjale skoro svakodnevno. Dok sam razgledala knjige sa istorijskom tematikom, ova knjiga mi je zapala za oko.

Ruska je knjiga u dva toma, svaka glava je novi roman. Ova knjiga prati 1800 godina ruske istorije, od prvobitnih slovenskih plemena do današnjih dana. Ovo je topla priča o jednoj velikoj civilizaciji, ispričana kroz tri ( današnje) porodice: Romanov, Bobrov i Suvorin. Oni i ne slute da su još od zlatnog Kijeva, kao rođaci i prijatelji, gospodari i kmetovi, isprepletani u stvaranju sudbine svoje zemlje.

U nedostatku vremeplova, ova knjiga je odlična zamena. Tragala sam za plodnom zemljom sa starim Slovenima, lovila ribu i pravila košnice, pokrstila se u slavnom Kijevu, bežala od terora Ivana Groznog, jahala kroz beskrajne stepe sa Kozacima, gledala izgradnju Venecije severa i tugovala za poslednjim carem.

Edvard Raderfurd je britanski pisac, autor bestselera Sarum ( 1983 godine) a izdanje ove knjige na srpskom bi trebalo da izadje ove godine u izdanju Lagune. Autor je knjiga London, Njujork i Pariz.

Ruska je jedna od top tri knjige za 2018 godinu i razlog zašto sam pocela da pratim rad ovog pisca. Preporučujem je svim ljubiteljima istorije.

Kod kuće je najgore – Efraim Kišon

Pvi put sam se susrela sa ovim piscem u šestom razredu osnovne, kada smo čitali i izučavali njegovu priču:“ Moje zlato spava“. Priča govori o lošoj navici njegovog sina Amira koji, iako ode u krevet u pola devet kao svako dobro dete, zaspi oko tri sata ujutru posle gledanja TV-a, maženja psa, kasne užine i raznih drugih obaveza, kao i o sredstvima koje su preduzimali da to isprave, najbolja supruga na svetu i on. Priča mi se toliko dopala, da sam kopirala Kišonov način pisanja do kraja osnovne škole.

Ova priča se nalazi u zbirci pripovedaka pod nazivom:“ Kod kuće je najgore“ objavljenoj 1977 godine. Jedna je od najprevođenijih Kišonovih knjiga, kao i druga najprevođenija knjiga sa hebrejskog, posle Biblije.

U knjizi nam govori o raznim zgodama i nezgodama svoje porodice: od najezde mrava u kuhinji, veš mašibe željne slobode do dečijih školskih zadataka i ponašanja vozača u saobraćaju. Na duhovit način opisuje ljudske postupke i mane, odnose u porodici kao i odnose članova porodice sa okruženjem i promenama u društvu.

Lagano, duhovito i svima nama poznato. Od mene velika preporuka !

Дизајнирајте овакво веб-место уз помоћ WordPress.com
Започни